Előző fejezet Következő fejezet

Novi Zrin

 

Dr. Gábor Hausner: Predavanje na konferenciji Kulturoloških susreta „Novi Zrin" 26. rujna 2009. u Keresturu

 

Kao protuteža turskoj ekspanziji, na lijevoj obali Mure 1661. godine započela je izgradnja tvrđave koja je imala važnu ulogu u životnom opusu pjesnika i stratega Nikole Zrinskog. Utvrda, čija je zračna udaljenost od Kaniže bila 17 kilometara, izgrađena je radi obrane prijelaza na Muri, da bi se vojsci Nikole Zrinskog osigurao mostobran i omogućilo neprestano promatranje turskih manevara.

Zrinski je bio intuitivan vojni strateg, lokaciju je birao pomno, o tome svjedoče i napori turske diplomacije za ukidanje tvrđave. Što se tiče jakosti tvrđave, mišljenja su različita. Evlija Čelebi ju smatra čvrstom utvrdom, dok ju Montecuccoli naziva samo «ovčjim torom». Preuveličavanje s turske strane potpuno je razumljivo, primjerena meta za vojsku od 40 tisuća ljudi ne može biti bilo kakva tvrđava, a carski je general imao u vidu suvremene tvrđave koje mogu zaprimiti više tisuća ljudi.

Nikola Zrinski volio je tvrđavu kao svoga rođenog sina. Kao što se vidi iz popisa knjiga, pozamašan broj radova toga vojnog inženjera svjedoči o tome da Novi Zrin za njega nije bila sporedna, nego glavna stvar, u čijoj je izgradnji sudjelovao svim svojim znanjem o utvrdama. I tvrđava, osim pisanih djela, dio je njegova životnog opusa.

 

 

Osim što je u izgradnji tvrđave sudjelovao kao vojni inženjer, njegova je volja bila presudna već u projektiranju i u ostvarivanju. Neobičan njegov čin da o svom trošku gradi tvrđavu u doba kada većina utvrda nastaje prilagodbom manjih, prije građenih utvrda, dvoraca, kurija ili crkava, a gradnju suvremenih utvrda s kulama mogao je financirati samo Bečki dvor, svjedoči daje Zrinski bio izniman vojni znanstvenik.

Na brežuljcima uz rijeku Muru nije bilo kamena za gradnju, pečenje opeke međutim nije bilo isplativo, a iziskivalo je mnogo vremena. Šančevi tvrđave građeni su od zemlje i drveta. Nije slučajno daje izabrao dobro uhodani tvrđavni sustav zvan srednjovjekovni flandrijski koji se temeljio na iskorištavanju zemljanih bedema i voda. Mjesto mu nije bilo nepoznato, tuje stajao „Šašavi dvorac", tvrđava jednog servitora Zrinskih. Drugi izvori ga zovu „Kozja tvrđava", vjerojatno prema obiteljskom imenu prijašnjega vlasnika (Kecski-Koza). Nakon pada Sigeta i Kaniže (Szigetvár, Kani-zsa), u drugoj polovici 16. stoljeća tvrđava je napuštena, s vremenom je postala ruševna.

Geometrija šanaca oblikovana je tako da udovolji zahtjevima upotrebe topova i vatrenog oružja. Sa sjeverne strane istočne kule mogao se držati pod vatrom nasip ribnjaka, s istočne strane druga obala ribnjaka, a s južne strane opet vezni nasip istočne strane. S jugoistočne izbočine mogao se držati pod vatrom ravni krajnji dio istočnog jarka, sa zapadnog dijela južne izbočine mogao se tući dio jarka na istočnoj strani polumjeseca, a s pročelja zapadne kule dio jarka na zapadnoj strani polumjeseca.

Što se tiče vatrenog sustava tvrđave, bilo je tu i nepovoljnih čimbenika. Razina tla na vanjskoj strani jarka oko utvrde, kako to spominje i Esterházy, bila je viša nekoliko metara. Po svemu sudeći, istočna strana platoa bio je najkritičnije dio. Danas je tu krater dubok tri, a širok 20 metara. Hrastovi koji izrastaju s dna kratera, sudeći prema njihovu promjeru, imaju najmanje 60 godina. Na jednoj zračnoj snimci iz 1949. godine dobro se vidi udubina obrasla grmljem, prema tome morala bi biti znatno starija. Sudeći po lokaciji i veličini, može se pretpostaviti daje krater nastao od eksplozije mine tijekom opsade 1664. godine. Branitelji su ispod višeg ruba ukopali protumine te kada su turski opsadni jarci sezali do te visine, jednostavno su ih digli u zrak.

Već zbog samog položaja tvrđave opsadnici su bili primorani napadati s južne strane, na brdskoj zaravni dugoj 150-200 metara. Tvrđava je sa zapadne i sa sjeverne strane bila zaštićena rijekom Murom, a s istočne ribnjakom koji je dao iskopati sam Zrinski. Put prema riječnom prijelazu vodio je na zapadnoj strani brda, približno u smjeru željeznice. Kod pontonskog mosta put je bio presječen dvostrukim planjka-ma sve do šanaca na zapadnoj izbočini dvorišta tvrđave.

Na drugoj strani riječnoga prijelaza stajala je čvrsta kamena kuća. Po svemu sudeći, to je bilo skladište za barut koje se vidi i na Birkenovu bakrorezu. Sjevernije je bio redut, nastamba okružena četverokutnim jarkom i šancem za vojnu posadu. Zemljopisna karta s početka 1700-ih godina svjedoči o tome daje dio toga još postojao, no polovicu je već odnijela Mura. Velika je vjerojatnost da se ostaci te nastambe ne bi mogli pronaći jer je rijeka taj dio u potpunosti odnijela, a potom ponovno nasu-la. Mala utvrda trebala je osiguravati tvrđavu od napada iz smjera Mure. Da je taj smjer bio kritičan svjedoči i činjenica da su se i Turci pokušali dočepati nje i tu se ukopati. Kršćanske su ih snage nakon teških borbi i pogibije zapovjednika Strozzia mogle odatle potisnuti.

U dosad obavljenim istraživanjima uspjelo je identificirati za rekonstrukciju položaja tvrđave važna uporišta. Prema spomenutom nacrtu karte, četverokutni šanac i zdanje skladišta s desne obale Mure bili su u okolici belezanske željezničke stanice. Po svemu sudeći, ravan brid brdašca na istočnoj strani nastavlja crtom poveznog nasipa. Krajnji istočni dio jarka oko tvrđave pronašli smo na južnom dijelu usjekline gdje smo našli kugle zabijene u bok kosine. Geofizičko je mjerenje pokazalo gdje je bio krajnji zapadni dio dvorišta tvrđave. Zapadni produžetak dvorišta pokazuje gdje su bile postavljene planjke za zaštitu riječnoga prijelaza. Na zapadnoj padini jasno se naziru serpentine te ulaz u tvrđavu ispod zapadne kule.

Najvažnije dostignuće u 2008. godini bilo je pronalaženje lokacije jednoga turskog topovskog šanca na zapadnom rubu brežuljka. Blizu ruba brežuljka pronađena je topovska kugla od 125 mm, a naokolo nekoliko puščanih kugala i šrapnela granata. Uskoro je na tom rubu pronađena topovska kugla od 70 mm, potom još tri druge od 65, 70 i 75 mm te još jedna s promjerom od 115 mm. Ovaj skup nalaza jednoznačno potvrđuje da je riječ o topovskome šancu, a odronjena zemlja ispod ruba upućuje na to da je poradi boljega gađanja tu podignuta terasa. Na terasi koja se izdiže iznad kosine stajao je po jedan ili dva opsadna topa većeg kalibra i radi njihove zaštite još dva do tri topa manjeg kalibra. Terasa je imala čvrstu podlogu od brvana, no to je s vremenom istrunulo, zemlja se odronila odnijevši sa sobom i stvari. Sudeći prema veličini, u terasu je ugrađeno 150 m3 zemlje.

Od svih nacrta vojnih inženjera jedino Esterházyev ne prikazuje topovski šanac na rubu brežuljka, a Prioratov obilježava šanac s dva topa u blizini ruba. Nacrt vojnog inženjera Holsta međutim prikazuje dvije manje baterije neposredno na rubu brežuljka koje se izdižu čak iznad kosine. Na osnovi nacrta ne bi se moglo reći daje riječ o topovskom šancu terasastog tipa, no terenski tragovi i nacrt uzajamno se podupiru. To je pitanje dobilo na značenju što se prema mjestu nalaza topovske kugle može ustanoviti lokacija topovskog šanca. Topovski šanci, što potvrđuju i nacrti o opsadi, bili su smješteni u zadnjem dijelu opsadnih rovova, što nam, ukoliko točno lociramo položaje topovskog šanca, omogućuje utvrđivanje veličine opsadnih sprava.

Prema izvorima Turci su kopanje pristupnih rovova započeli 7. lipnja te su se pomaknuli 50 koraka naprijed. Dva dana poslije, 9. lipnja, napredovali su još 50 koraka, tako ih je 10. lipnja od tvrđave dijelilo svega 50 koraka. Svrha kopanja pristupnih rovova bila je približiti se rubu tvrđavnog rova, prema tome stražnji rub turskih opsadnih rovova trebao je biti udaljen svega 150 koraka, 110-ak metara. Otkriveni topovski rov nalazi se približno u toj zoni. Ako se zbrka rovova na nacrtu vojnog inženjera Holsta gleda iz istočnog smjera, može se ustanoviti neka vrsta sustavnosti. Ovdje jedna za drugom redaju se 14 do 16 linija rovova. Uz pretpostavku daje bilo 15 linija, to bi značilo da su na udaljenosti od 150 koraka dnevno iskopali na svakih 50 koraka pet rovova, koji su međusobno bili udaljeni desetak koraka (7-8 metara).

Istraživanje je prošireno i na padinu brda koje je, sudeći prema kartama i zračnim snimcima iz raznih razdoblja, oduvijek bilo pokriveno šumom, pa se moglo očekivati daje tlo ostalo netaknuto. Činjenica je da nisu pronađeni nikakvi tragovi uzgoja vinove loze, no u 1950-im godinama na padini su iskopani pješački rovovi i paljbeni položaji. Time je nalazište uništeno u sondama širokim po 150-200 cm. Istraživanje je otežavala i teška prohodnost terena s gustim raslinjem i izvaljenim stablima. No pothvat ipak nije bio bezuspješan, u dva markantna dijela terena na padini pod topovskim rovom, čiji nagib mjestimice dostiže i 45°, pronađene su puščane kugle, što neispucane što pak zabijene zemlju. Tragovi su to topničkog napada na neprijateljske položaje. Sonde pokazuju dijelove terena gdje su mušketiri zastali ispaliti plotune. Kugle zabijene u zemlju obilježavaju pucnje Turaka, dok one ispravne, neispucane ispale su iz ruku strijelaca. Opće je poznato da se na mjestu oružanog sukoba s puškama na prednje punjenje mogu naći kugle, strijelac naime mora projektil uzeti u ruke, prinositi ga grlu cijevi i ubaciti u nj. Pritom, pogotovo kad protivnik još i zapuca, poneki metak ispada iz ruku, s velikom vjerojatnošću ne traga se za njim, tamo i ostaje. Činjenica što se na istome mjestu mogu naći kugle koje su ispale iz ruku i one koje su ispucali iz pušaka te su se zabile u zemlju, svjedoči o tome da je tu bila bojna crta strijelaca. Na zapadnoj padini gore Szent Mihály (Sveti Mihalj) ta se pojava najbolje očituje.

Najviše puščanih metaka i komadića nađeno je u vinogradu. Ovo područje bilo je udaljeno svega 40-50 metara od ruba tvrđavnog jarka. Kugle su dijelom bile ispucane iz tvrđave, a većim dijelom su tamo dospjele za vrijeme proboja iz tvrđave. Sonde u kojima su pronađene neispucane kugle, pokazuju nam gdje su bile bojne crte mušketira. Kada je riječ o proboju, misli se uvijek na divlji, neusklađeni juriš, no tragovi svjedoče da je to bio pomno pripremljen prodor uvježbane pješačke formacije.

Na osnovi predložaka nalaza s područja vinograda mogu se naći prazne sonde. Usporedivši ove s podacima geodetskoga mjerenja, dalo bi se zaključiti da su se tim područjem gdje nije bilo nalaza provlačili opsadni rovovi.

Jednu od tih sondi smo 2007. godine preispitali istražnim rovom u kojem je 80 cm ispod današnje površine, vjerojatno to je bilo dno i bočne strane nekadašnjeg rova, pronađen sivi sloj zemlje. Tijekom iskopavanja, u zemlji kojom je bio zatrpan rov, pronađene su puščane i željezne kartečne kugle.

Tijekom ispitivanja tvrđave rabljene su metode kojima se prema prvobitnom stanju ne prouzrokuju velike promjene. Rekonstrukcija sustava rovova započela je podrobnim ispitivanjem reljefa, poistovjećivanjem pojedinosti s onodobnim prikazima, geofizičkim mjerenjem te objašnjavanjem uzoraka s nalaza. U pogledu istraživanja sljedeći čimbenici nude jedinstvenu mogućnost:

Tvrđava je već sama po sebi izuzetno važna, djelo je to pjesnika i vojnoga znanstvenika Nikole Zrinskog, leži na tlu današnje Mađarske, no u pogledu povijesne arheologije, time što je na tom području nakon opsade tvrđave netaknuta ostala građa za istraživanje, ima još veće značenje. Otkrivanjem ove omogućuje se s jedne strane rekonstruiranje zbivanja na temelju onodobnih opisa, a s druge strane dobiju se informacije o korištenom oružju i primijenjenim borbenim postupcima.

Preveo: Stjepan Turul

 

  
Előző fejezet Következő fejezet